Sve protiv čega se borimo,ustvari uzgajamo (emocionalno poricanje)

Sve emocije koje skrivate ili kojima se suprotstavljate i dalje jako opstaju. Jeste li ikada ranije čuli ovo?
Ponekad se u psihologiji kaže da je bol najbolji lijek. Moguće je da vas ova izjava iznenadi, a možda je i  ne želite prihvatiti. Međutim, ne postoji stvarnost koja je evidentnija od činjenice da sve emocije koje iskusimo uključuju nešto što treba da naučimo.

Na primjer, patnja oblikuje naše vitalno znanje, koje crta puteve na osnovu učenja koje dolazi od gubitaka, poraza i razočaranja. Iako postoje ljudi koji više vole da to ne vide, postoje i oni koji odluče sakriti taj bol u dubini svog bića, a zatim jednostavno baciti ključ svoje emocionalne brave.

Šta se dalje dešava? Bol postaje još jači, ali mijenja oblik. Tako počinju da nastaju bijes, nezadovoljstvo …. Sve čemu se suprotstavljamo, uzgajamo.

Emocionalno poricanje i opsesija

Sa nekim dijelite odnos ljubavi. Volite ga, imate solidan život koji ste zajedno izgradili u paru. Međutim, nešto u vama govori vam da stvari više nisu iste. Osjećate da vas ta osoba više ne voli. Kako to prihvatate? Vi to poričete. Dalje, iz bilo kog razloga, druga osoba ne želi da svjedoči o onome što se događa.

Vrijeme prolazi i iako znate da veza više nije autentična, i dalje to poričete, odbijate da vidite istinu. Ljudi oko vas čak vam daju nagovještaje šta se dešava, ali vi ih ignorišete. Emocionalno poricanje traje i opire se iz dana u dan.

Ono što će se dogoditi je da, koliko god želite da sakrijete istinu, ona će isplivati na vidjelo više nego ikad. Nastaviće da se pojavljuje. Umjesto da stavimo po strani i izbjegnemo razmišljanje o tome, pretvoriće se u stalno i destruktivno razmišljanje. Budući da um usvaja strašni mehanizam kada se bavi negativnim emocijama, on ih čak pretvara u gotovo opsesivne misli.

Ako sebi ponovimo da nećemo biti tužni kada, na primjer, patimo od akutne anksioznosti, desiće se upravo suprotno. Istina izlazi na vidjelo kada se pitamo: “Zašto sam tužan?”

Izgledaće apsurdno, ali je tako. Problem izbjegavamo, ali u stvarnosti je problem toliko velik da ne možemo prestati da razmišljamo o njemu.

Emocije i njihova adaptivna funkcija

Emocije poput tuge, bijesa ili straha su dobar lijek. To su najteže emocije za rešavanje, mi to dobro znamo, ali one vrše adaptivnu funkciju. Strah nas tjera da trčimo i trčimo, a samim tim i da preživimo. To je nešto instinktivno što smo naučili kao vrsta.

Međutim, u okviru ove transformacije koju smo iskusili, takođe smo naučili da, s vremena na vrijeme, riješenje nije bježanje već zaustavljanje i poznavanje neprijatelja koji želi da nas povrijedi. Poricanje ne pomaže. Tuga, s druge strane, mora biti prepoznata, prihvaćena i oplakana. Negativne emocije nam omogućavaju da preživimo, jer nas ponekad primoraju da krenemo suprotnim putem. Suprotan put gdje boravi autentična istina.

Emocionalno poricanje kojem se želimo oduprijeti trajaće do samog našeg uništenja. Dok više ne možemo izdržati. Zašto se protiviti? Pustimo, neka ide. Kao što se često kaže, suprotstavljanje neprijatelju samo mu daje više snage. Dakle, najbolje je ne opirati se: Prihvatite dokaze, bol, grešku. Prihvatite postojanje ovih emocija i dan za danom će se rasplitati dok ne nestanu. A to se zove oslobađanje.

bebamur.com
Podijeli

PRETHODNA

Muslimani večeras obilježavaju Lejletu-l-kadr, najodabraniju noć u godini

SLJEDEĆA

9. maj – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope