GRADAČAC KROZ HISTORIJU – Podaci koje vjerovatno niste znali

Foto: facebook/Nedim Rabic

Kada se Gradačac prvi put spominje u pisanim izvorima?
Česta je zabluda u historiografiji i javnom diskursu da se postanak Gradačca veže za osmanski period. Tome je zasigurno doprinijela ubrzana urbanizacija i veliki graditeljski poduhvati gradačačkih kapetana iz loze Gradaščevića u 18 i 19. stoljeću.
Međutim, prošlost Gradačca seže do srednjeg vijeka.
Gradačac se kasno spominje u srednjovjekovnim historijskim izvorima. Prvi put je spomenut u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića iz 1461. godine, a ona je sačuvana kao prijepis u Fojničkoj hronici iz 17. stoljeća. Povelju je prepisao jedan franjevac u vrijeme u kojem je sjećanje na Bosansko kraljevstvo sve više bljedilo. Sadržaj povelje govori o posjedima koje bosanski kralj daruje svom stricu Radivoju, a zapravo samo potvrđuje zemljišta koja mu je darovao kraljev otac Stjepan Tomaš.
Među nekolicinom naselja koja se u ovom dokumentu spominju nalazi se i dio u kojem se navodi: “𝐢 𝐠𝐫𝐚𝐝 𝐆𝐫𝐚𝐜̌𝐚𝐜 𝐬𝐚 𝐬𝐯𝐢𝐦 𝐬𝐞𝐥𝐢𝐡, 𝐤𝐨𝐣𝐚 𝐦𝐮 𝐣𝐞 𝐛𝐢𝐨 𝐝𝐚𝐨 𝐠𝐨𝐬𝐩𝐨𝐝𝐢𝐧 𝐤𝐫𝐚𝐥𝐣 𝐓𝐨𝐦𝐚𝐬̌.”
(Izvor: Ć. Truhelka, Fojnička kronika, GZM, XXI, sv. 2, Sarajevo 1909, str. 446–448.)
Jedna od najvećih nepoznanica u vezi gradačačke historije je što je jedno vrijeme služio kao utvrda vitezova hospitalaca ili ivanovaca. Ovaj red je danas poznat kao Malteški red, a osnovan je u jeku križarskih ratova krajem 11. stoljeća u Jerusalimu. To znamo na osnovu povelje ugarskog kralja Vladislava II iz 1512. godine.
Foto: facebook/Nedim Rabic
Vitezovi hospitalci su u administrativnom pogledu pripadali ugarskoj redovničkoj pokrajini poznatoj kao Vranski priorat (prioratus Auranae). Presudni trenuci zbili su se tokom maja 1463. godine kada su Osmanlije, predvođene sultanom Mehmedom II Osvajačem (1444-1446, 1451-1481), osvojile Bosansko kraljevstvo. Protiv osmanskih uporišta u Bosni krajem iste godine pokrenuta je ofanziva ugarske vojske na čijem čelu se nalazio ugarski kralj Matijaš Korvin (1458-1490) koji je veći dio sjeverne Bosne uspio dovesti pod svoju vlast. Rezultat toga je formiranje odbrambene zone u sjevernoj Bosni pod vlašću ugarske krune, odnosno teritorijalnih oblasti poznatih kao banovine.
Povelja kralja Vladislava II se nalazi u Mađarskom državnom arhivu.
Ilustracija Ivanovaca preuzeta je od: Lelja Dobronić, Viteški redovi: templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 1984.
Foto: facebook/Nedim Rabic

 

Karta je preuzeta iz knjige Jelene Mrgić, Severna Bosna, Beograd 2008. (dorada: Nedim Rabić)
Foto: facebook/Nedim Rabic
Nenavište – iz srednjovjekovne historije Gradačca
Gradačac se prvi put spominje pred sami nestanak bosanske države 1461. godine. Međutim stariji historijski izvori o gradačačkom području, koje je mnogo prostranije od današnje Općine Gradačac, time nisu iscrpljeni.
Ipak, skrenut ćemo pažnju na prvi spomen župe Nenavište (danas jedna ulica u Gradačcu nosi ovo ime).
Župa je osnovna jedinica administrativnog uređenja u Bosni u srednjem vijeku. Župa Nenavište pripada zemlji Usori i javlja se prvi put tokom prve polovine 14. stoljeća u vrijeme vladavine bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Nenaviška župa je obuhvatala prostor sa obje strane rijeke Bosne, a po proračunu Nedima Rabića ona se prostirala na oko 1500-2000 kvadratnih kilometara. S obzirom da povelja u kojoj je zabilježen njen prvi spomen nije datirana, ne može se sasvim pouzdano odrediti kada je nastala ali se pretpostavlja da je to moglo biti 1329/1330. godine.
Iz tog dokumenta saznajemo da je bosanski vladar nagradio kneza Grgura Stjepanića sa pet sela, od kojih se tri nalaze u župi Nenavište, a to su: Jakeš, Volović i Modrič. Grgur je ova sela dobio za vjernu službu koju je obavio za bosanskog bana. Naime, Grgur Stjepanić je po banovom naređenju otišao u Bugarsku i dopratio kći bugarskog cara u Bosnu radi sklapanja braka bosanskog vladara i bugarske princeze.
U knjizi “Naselja bosanske srednjovjekovne države” (Sarajevo 1957) arheolog Marko Vego je napravio previd (nažalost to nije bio njegov jedini u ovoj knjizi) kada je zapisao da je Gradačac pripadao istoimenoj župi koja se prvi put u izvorima javlja 1302. godine. Taj podatak nije tačan jer je Vego pomiješao Gračac u Lici sa Gračacem u Usori (stari naziv za Gradačac). Pored toga, pogriješio je i u vezi prvog spomena Gradačca 1465. (treba 1461). Ti podaci uneseni su i u njegovu historijsku kartu srednjovjekovne bosanske države – do danas najpoznatiju i najrašireniju na internetu. Zbog toga se u historiografiji i na brojnim internet stranicama često može naići na ove netačne podatke.
Povelja bosanskog bana Stjepana II Kotromanica iz 1329/1330. (porijeklo: L. Thallóczy, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje körmendskog arkiva, GZM, XVIII, sv. 4, Sarajevo 1906.
Foto: facebook/Nedim Rabic

 

Isječak iz historijske karte srednjovjekovne bosanske države autora Marka Vege (Sarajevo 1957.)

Foto: facebook/Nedim Rabic

Gradačac na karti iz 1579. godine

Atlas poznat pod izvonim latinskim naslovom “Theatrum Orbis Terrarum” se smatra prvim modernim atlasom, a objavio ga je flamanski kartograf Abraham Ortelius 1570. godine. U narednih četrdeset godina imao je preko trideset izdanja s mnoštvom nadopuna.
U nauci se ovaj atlas posmatra kao sinteza kartografskog znanja 16. sotljeća. Jedan od saradnika na tom atlasu bio je i njemački kartograf Augustin Hirschvogel. On je svojevremeno važio za najvećeg stručnjaka za osmanska razgraničenja u Evropi i autor je karte na kojoj su ucrtani mnogi gradovi iz Bosne i Hercegovine.
U izdanju štampanog u Antwerpenu 1579. godine nalazi se karta s nazivom “Schlavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae finitimarumque regionum nova descriptio” na kojoj je prvi put pokušano da se teritorij Bosne razgraniči prema njenim prirodnim obilježjima.
Na njoj je Gradačac predstavljen kao Gratschacz u germaniziranom obliku, što u potpunosti odgovara nazivu Gračac. Iz neposredne gradačačke okoline ucrtani su Michalonecz (danas nepoznata utvrda), Sarka (Brčko), Dobor, a Srebrenik je najvjerovatnije ucrtan kao Zernick, a nema Sokola kod Gračanice.
Gradačac se nalazi i u prvom izdanju ovog atlasa, a ovo su isječci samo iz izdanja iz 1579. godine.
Karta se čuva u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Strazburu pod signaturom CARTE.912.497,3
Foto: facebook/ Nedim Rabic
Foto: facebook/Nedim Rabic

Gradačac u djelu humaniste Nikole Olaha iz 1536. godine

Jedan od prvih spomena Gradačca u literaturi nalazi se u djelu čuvenog humaniste i važne historijske ličnosti u Ugarskoj 16. vijeka, poznatog pod renesansnim imenom Nicolaus Olahus (1491/3-1568). Ovaj intelektualac rumunjskog porijekla veći dio svog života je proveo u Ugarskoj kraljevini, Habsburškoj monarhiji i Osmanskom carstvu. Bio je i zagrebački biskup, a time i blizak dvorskim krugovima, te solidno obaviješten o dešavanjima u Ugarskoj i njenom susjedstvu. Često je boravio u njegovo doba nadaleko poznatoj biblioteci Corviniani.
U svome najpoznatijem djelu “Hungaria et Atila” završenom 1536/1537. godine, koje obuhvata historijsko-geografski, ekonomski i etnografski pristup prošlosti Ugarske, Olah se osvrnuo i na osmansko-ugarske borbe i gubitak uporišta ugarske krune južno od Save. Tom prilikom je kao jednu od utvrda spomenuo i Gradačac (Grayacz), ukazujući time na njegov značaj u ovo burno vrijeme.
Nikola Olah i njegovo djelo u kojem je spomenut Gradačac zajedno sa drugim mjestima iz Bosne
Foto: facebook/Nedim Rabic
Foto: facebook/Nedim Rabic

 

(Izvor: facebook/Nedim Rabic)

 

Podijeli

PRETHODNA

Strašan epilog utakmice kadetskih selekcija FK Ilićka i NK Zvijezda! Tekst/Foto

SLJEDEĆA

Vlada TK: Dodatnih 65.000 za pomoć privrednicima kojima je bio zabranjen rad